Šta se podrazumeva pod pozitivnim razmišljanjem?
Sudeći
po velikom broju knjiga i predavanja iz ove oblasti, pozitivno razmišljanje se
odnosi na optimističan pogled na život, koji uključuje sledeće: problem je
izazov i prilika da postanemo jači i zreliji, negativne misli treba da zamenimo
pozitivnim, treba živeti sada i uživati u danu koji traje, treba da osećamo
zahvalnost prema životu i onom što imamo, treba što više da se smejemo, u svemu
negativnom postoji i zrno pozitivnog, problemi i nedaće su naši učitelji, ljubav sve rešava ako smo u stanju da volim više itd.
Napisano je i dosta
tekstova koji kritikuju ovakva učenja, nazivajući ih samozavaravanjem,
obmanjivanjem i načinom da određeni ljudi lepo zarade na tuđoj naivnosti. Isto
tako, postoje oprečne reakcije ljudi koji su se susreli sa školama pozitivnog
mišljenja. Jedni tvrde da im je pomoglo, drugi da su se osećali samo još gore
ili da nije delovalo uopšte.
Moje mišljenje je da je ovakva životna filozofija pomogla onima koji su se već osećali dobro, i da je samo potvrdila njihova već postojeća osećanja optimizma i sreće. A da ljudima, koji su imali ozbiljnije probleme i koji su se zbog toga osećali loše, nije pomogla uopšte, ili je pomoć bila površna i kratkotrajna.
Za konkretan problem treba
ponuditi konkretna rešenja
Zamislimo
primer. Pera ima posao koji ne voli i na kome ne zarađuje dovoljno za pristojan
život. Zbog toga se oseća loše, manje vredno i zarobljeno jer ne vidi način da
to promeni. Peri ništa neće značiti ako mu objasnimo da je njegov problem u
stvari izazov, koji treba da ga podstakne da angažuje svoje skrivene snage i
sposobnosti. Neće mu značiti ni pokušaj da u lošoj situaciji potraži dobre
stvari jer je problem kao fizička povreda, možete da je ignorišete, ali će ona
i dalje boleti. Jedini način da se otkloni bol je da se leči konkretna povreda,
odnosno rešava konkretni problem.
Za
Peru bi rešavanje problema bilo uočavanje načina na koji on može da promeni
posao ili da poveća svoju zaradu. Ako Pera radi u školi kao nastavnik srpskog,
onda bi opcije bile, recimo, sledeće: mogao bi da radi dodatno kao lektor, da
pravi sajt koji bi uključivao neki apsekt njegove profesije, recimo pomoć deci
kod nastave književnosti, mogao bi da nastavi sa obrazovanjem, doktorira i
pokuša da se zaposli na fakultetu itd. Za svaku profesiju opcije su različite i
samo ih treba uočiti i razmotriti. Kada se uvide načini mogućeg rešavanja
problema, onda se pozitivno razmišljanje javlja samo po sebi jer počinjemo da
verujemo da možemo da utičemo na svoj život i napredak, vidimo kako tačno
možemo da menjamo loše stvari i na taj način ovladavamo situacijom, u kojoj smo se pre toga osećali bespomoćno.
Sreća je nagrada
Sreća
nije data kao prirodno stanje koje treba da stalno traje i na kome treba da
radimo kada počne da iščezava. Sreća je nešto što treba da zaslužimo. Ne možemo
biti srećni putem autosugestije. Sreća dolazi onda kada dovedemo svoj život u
red, kada postignemo nešto što smatramo za vredno i kada rešimo neki problem.
Tehnike koje rade su one koje vam pružaju konretna rešenja i korake koje treba
da preduzmete u tom pravcu. Ako je problem planina koja stoji pred nama i koja
nam izgleda neosvojiva, prava pomoć je spisak potrebne opreme, mapa puta, označena mesta za odmor, upozorenje na moguće
opasnosti, primeri ljudi koji su se već popeli. Onda ta planina nije više
neosvojiva jer shvatate da put do vrha postoji, da postoje ljudi koji su
se već popeli, znate moguće prepreke itd. Kada savladate planinu, to
jest, rešite neki veliki problem ili ostvarite neki cilj, onda raste osećanje
samopouzdanja i mentalne snage.
Pozitivno
razmišljanje dolazi više kao posledica. Recimo, kada sam spremala jedan dosta
težak ispit, posle određenog vremena i pređenog gradiva, počela sam da se
osećam dobro, osećala sam se svi kompetentnijom, a učenje je, umesto tereta, postajalo
zadovoljstvo. Kao kod vožnje kola, prvo izgleda nemoguće, auto beži i vi ga ne
kontrolišite, ali posle određenog vremena, kada savladate veštinu, počinjete da
uživate u vožnji.
Dakle, da li deluje?
Pozitivno
razmišljanje, koje uključuje aktivno bavljenje problemima i ciljevima na vrlo
konkretnom nivou, u vidu razmtranja tačnih koraka i postupaka u pravcu rešavanja,
ima efekta. Osnaživanje ide u pravcu pomoći i podrške prilikom reševanja tih problema, a
sam proces može da traje godinama.Što se tiče izbora literature u ovoj oblasti, meni je daleko više pomoglo čitanje filozofa i klasika svetske književnosti, nego savremene self-help ili nju-ejdž literature, tako da bih to i vama preporučila.

Dobro objašnjeno!
ОдговориИзбришиBaš tako! Literatura me više ne motiviše, više neki uspešni primeri iz života. A ima ih... Pisala sam i ja slično na tu temu, pomalo je tekst pogrešno shvaćen. http://skitarnik.blogspot.rs/2016/05/zasto-mi-zakon-privlacanja-lici-na.html
ОдговориИзбриши